Blog

Hvaljen Isus i Marija, dragi čitatelju!

Kako ptica ne može letjeti bez krila, jedrilica ploviti bez vjetra- tako ni duša naša ne može pronaći put bez molitve.

Prema tome, Planinarski križni put (PKP) je čvor koji povezuje konce planinarskog entuzijazma, duhovnog rasta i zajedništva mladih kroz molitvu. 

Moje ime je Marta i članica sam PKP-a, volonterskog projekta koji djeluje u sklopu Studentskog katoličkog centra (SKAC) u Splitu. Voljela bih vam ukratko predstaviti tko smo i što radimo.

Što je Planinarski križni put?

Planinarski križni put organizira se već više od deset godina i okuplja 150 do 200 mladih na svojoj hodočasničkoj ruti. Održava se dvaput godišnje – u korizmi i u jesen. Dosad smo hodali brojnim planinskim stazama, od Udbine i Dubrovnika pa sve do Livna, koje su bile naše posljednje tri lokacije.

Naš program počinje subotom u ranim jutarnjim satima, kada organiziranim autobusima polazimo iz Splita, a završava nedjeljom navečer povratkom. Tijekom ta dva dana prolazimo križni put, zaustavljajući se na četrnaest postaja – točnije, četrnaest križnih postaja i dvije postaje šutnje.

Križne postaje prate posebno pripremljene knjižice s duhovnim razmatranjima, tekstovima i pjesmama koje obogaćuju naš hod. Od postaje do postaje vode se razgovori, događaju upoznanstva, produbljuje vjera razmatranjem kroz šutnju ili se jedostavno uživa u prirodi. U sklopu PKP-a slavimo svetu misu, molimo krunicu, pjevamo duhovne pjesme i zajedno dijelimo obroke (i bolove u nogama, ali to ćemo preskočiti u ovome članku :)). Ali… PKP nije samo program na papiru i isplanirani raspored.

Njega čine i oni autentični trenuci naših spoznaja- tišina koja odjednom dobije težinu, susret s vlastitim mislima koji se ne može izbjeći i spoznaja da se duhovna snaga nalazi ne samo u nama samima, već i u zajednici koja je prisutna u Njegovo ime. Lijepo je u samoći razmatrati i produbljivati svoj odnos s Bogom, ali isto tako divno je biti djelom nečeg gdje se zajedno iskazuje slava Bogu. 

Tko stoji iza organizacije?

Iza svakog PKP-a stoji tim od desetak volontera – mladih ljudi koji, unatoč fakultetskim i životnim obavezama, pronalaze vrijeme i volju za organizaciju ovog projekta.

Svatko od nas je osobnost za sebe, ali kroz PKP se naše različitosti pretaču u jedno zajedničko djelo. Vidjeti ujedinjenje svih naših raznolikih ideja kroz jedan završni projekt je predivna priča, svaki put iznova u nastajanju. Istovremeno, ulažući u svoj dio zadatka, svatko ima priliku promatrati što drugi rade i time biti djelom nečeg većeg.

Kako je izgledao naš posljedni, 21. PKP?

21. PKP se održao 5. i 6. travnja na lokaciji Vranjsko Jezero- Benkovac- Donji Karin. Uključeno je bilo više od 200 mladih i usudim se reći, pregršt Božjeg blagoslova. Vrijeme nas je prvi dan poslužilo. Krajolik i vedro nebo kao da su zrcalili etuzijazam mladih koji su tek krenuli na rutu, počevši od vidikovca Kamenjaka. Drugi dan bio je tmurniji i hladniji, a dočekala nas je i krupa. No, do kraja dana nebo se razvedrilo te smo zadnju postaju i završno misno slavlje imali u franjevačkom samostanu sv. Marije Bezgrješne. Tamo nas je velikodušno dočekao župnik fra Petar Klarić, kojeg su svi zasigurno upamtili zbog jedinstvenog i simpatičnog pristupa. Misu je predvodio vlč. Josip Šimatović. Rijetko tko tako jasno razaznaje bit, a još rjeđe tko to zna izreći jednostavno ali duboko na način koji je njemu prirodan. Njegove propovjedi nisu tek govorne figure već konkretan poziv na istinu, molitvu i nutarnju budnost. U njegovim riječima ima nešto što ostaje i poziva na duhovno razmatranje te nam je drago što upravo njega imamo kao našeg duhovnika.  Nakon večere je, kao inače, vrijeme prošlo uz pjesme i kolače za koje su se pobrinuli srčani župljani. Sve u svemu, još jedan PKP uspješno odrađen uz, nadamo se, pozitivne dojmove i vrijedna iskustva.

Zašto se prijaviti na slijedeći Planinarski križni put?

Jer svatko od nas nosi svoj križ.

Molitva je vjetar koji nas podupire na putu vjere, a križni put je staza na kojoj se ta vjera dublje ukorjenjuje i rađa. Živimo u vremenu u kojem smo neprestano zatrpani informacijama, brzinom i obavezama. Planinarski križni put pruža priliku za odmak – prostor za tišinu, razgovor s Bogom, susret s drugima i sa samim sobom. Planinarenje postaje molitva, a svaki uspon prilika da uzdignemo ne samo tijelo, već i duh- te da tu žrtvu prikažemo Isusu za ljubav i Njemu na slavu.

“Jer gdje su dvojica ili trojica sabrana u moje ime, tu sam i ja među njima.” (Mt 18,20)

A kad nas je 150?

Naša preporuka je da to bude proživljeno iskustvo, ne samo pročitano. Neka PKP bude prilika da se tvoja vjera produbi, a odnos s Bogom učvrsti.

Vidimo se pod križem!

PKP tim