Blog

Povodom Međunarodnog dana prijateljstva, koji se obilježava 30. srpnja, donosimo dvije priče koje svjedoče da prijateljstva ne nastaju uvijek ondje gdje ih planiramo, nego tamo gdje zajedno služimo, rastemo i darujemo sebe drugima. Bilo da je riječ o volontiranju u projektu 72 sata bez kompromisa ili formaciji kroz 3D, upravo su ovi susreti postali mjesto gdje se stvara povezanost, prijateljstvo pa čak i kumstva.

Kako je 72 sata bez kompromisa pretvorilo poznanstvo u prijateljstvo

Priča započinje s jednom zanimljivom činjenicom – dvije od njih su blizanke. Treća? Pridružila im se tako da je odmah postala nerazdvojni dio njihove ekipe. Ana Čulin, Ivana Čulin i Lara Franić podijele su kako je njihovo prijateljstvo počelo i u što je izraslo.

U srednjoj školi su se upoznale kroz zajedničke izvannastavne aktivnosti. Isprva su se tek povremeno družile, ali ništa više od toga. Sve se promijenilo kad su se zajedno prijavile na projekt 72 sata bez kompromisa. Bile su tada šesnaestogodišnjakinje, znatiželjne ali i nisu imale puno očekivanja od projekta. Nisu znale što ih čeka, a nisu ni slutile da će ta odluka biti trenutak koji će ih povezati u veliko prijateljstvo.

Scena prva: Sinj. Starački dom. Tri pomalo nesigurne srednjoškolke.

Nisu znale kako prići korisnicima doma, što reći ni kako se postaviti. No htjele su nekome uljepšati dan. “Sjećam se da nismo baš znale što nam je činiti ni kako reagirati, ali ono što smo znale 100% je da smo tu došle pobrinuti se za ljude i učiniti im dane malo zabavnijima.”

U toj nesigurnosti rodila se sigurnost – jedna u drugoj.

“Našle smo se u situaciji u kojoj smo se najbolje upoznale. Projekt nas je natjerao da izađemo iz zone komfora i iskušamo se u nečemu novom.. Iako nam možda nije bilo najugodnije na početku, atmosfera je bila odlična i ljudi, tj.drugi volonteri su bili vrlo pristupačni i dragi te nas je sve to skupa natjeralo da nam “72 sata” postane mala tradicija i da svaku godinu volontiramo i pomažemo na bilo koji način.”

Scena druga: 72 sata kao tradicija njihovog prijateljstva.

Svaka nova godina donijela je novu beskompromisnu akciju – i opet su bile zajedno. S Udrugom Zvono vodile su izlet u Saloni, a u Solinu s Udrugom Moje dijete bojale su ukrase i zabavljale se. U svakoj situaciji su otkrivale nešto novo, i o sebi i jedna o drugoj.

Kroz projekt su shvatile da sve imaju afinitet za pomaganje ljudima i prirodnu potrebu razvedriti tuđe trenutke. “Ako ne s relevantnim stvarima, onda barem svojim smiješnim (i poučnim) pričama.”

Bez volontiranja, tko zna bi li njihovo prijateljstvo uopće procvalo? “Možda ne bismo bile na levelu prijateljstva na kojemu smo sada da nije bilo ’72 sata’.” Volontiranje ih nije samo spojilo, ono ih je izgradilo.

“Sve se slažemo da je to bila prekretnica u našem prijateljstvu, ali i ujedno ona koja ga održava čvrstim.”

Scena treća: Gdje su danas?

Danas, kad su sve studentice u različitim gradovima (Ana u Zadru, Ivana i Lara u Splitu), rijetko se viđaju. No svaki trenutak kad su zajedno iskoriste do maksimuma, od neplaniranih kava do spontanog putovanja u Italiju. “Naš svaki izlazak ostaje lud i nezaboravan kao i putovanje u Italiju prošle godine, iako smo se poznavale tek tri godine.”

Prijateljstvo im nije ostalo u okviru projekta – ono je preraslo u svakodnevicu. Postalo je motivacija da rastu, guraju jedna drugu i postanu ono najbolje što mogu biti. Volontiranje za 72 sata bez kompromisa ih i dalje drži zajedno.

“Dok god smo zajedno, nastavit ćemo volontirati i pokušati uljepšati dan drugima, jer će barem jedna od nas uvijek potaknuti ostale da naša mala tradicija potraje što duže.”

Njihova priča primjer je prijateljstva koje nastaje tamo gdje zajedno služimo i nesebično darujemo vrijeme i srce. I dok god volontiraju, smiju se i planiraju sljedeći korak – njihova priča traje.

Kako je 3D otvorio vrata prijateljstvu i kumstvu

Priča započinje koncem sad već davne 2016. godine. U sklopu tadašnjeg SKAC_ST projekta Effata (danas 3D formacija), tri mlade djevojke – Andrea, Marija Anđela i Ana – počele su zajedno dolaziti na susrete. Ana je podijelila kako je sve počelo. Petkom bi se okupljale na Effati, a nakon susreta redovito su ostajale na Misi mladih i druženjima.

Scena prva: Petak navečer, Misa i razgovor

Projekt je bio usmjeren na upoznavanje sebe i odnosa s Bogom, a naziv Effata – što znači “otvori se” – bio je više od simbolike.

“Otvoreno smo pričali o onome što proživljavamo, s čime se borimo i što pokušavamo riješiti.”

Kroz aktivnosti i spontane razgovore, njihovo prijateljstvo počelo je rasti. Nisu se poznavale prije, ali su se u formaciji susrele iskreno, duboko i – u pravo vrijeme.

“Ne postoji specifičan trenutak koji nas je zbližio, već kako je prolazilo vrijeme uz druženje, razgovore i hranu 😀 prijateljstvo je samo raslo.”

 

Scena druga: Od formacije do kumstva

Danas, to prijateljstvo preraslo je u dva kumstva.

“2022. godine bila sam kuma Andrei na vjenčanju, a sad za 20 dana Andrea je kuma Anđeli.”

U međuvremenu, projekt je promijenio ime u 3D, a cure su krenile graditi svoj život. Andrea se preselila na Brač, Anđela je nastavila povremeno sudjelovati u SKAC_ST-u kroz fotografiranje projekata, a Ana se zaposlila u SKAC_ST-u.

“Meni je 3D najdraži SKAC_ST-ov projekt jer osim prijateljstva tj. kumstva za cijeli život, donio je i mnogo drugih poznanstava, nova saznanja te pomogao u otkrivanju sebe i učvrstio odnos s Gospodinom.”

Upravo zbog toga, ovaj projekt i dalje nosi posebno mjesto u njihovim životima – ne samo kao sjećanje, nego kao temelj na kojem su nastavile graditi.

Scena treća: 3D danas

Godinama kasnije, 3D formacija živi u novim generacijama. Mladi koji danas pohađaju 3D formaciju prolaze isti put – možda drugim danom, drugačijim izlagačima i aktivnostima, ali istom dubinom. To svjedoči i sudionik koji je završio prvu godinu 3D-a:

“Zahvalan sam Bogu što mi je podario mogućnost upoznavanja i rasta kao čovjek i vjernik kroz prvu godinu 3D formacije. Dobio sam puno odgovora na neke nedoumice koje sam imao, a isto tako i putokaz kako treba živjeti jedan Katolik. Bilo je ispunjavajuće vidjeti da u tome nisam bio sam jer gledajući druge polaznike 3D-a kako iz tjedan u tjedan rastu u vjeri je isto bio Božji blagoslov.”

Upravo to je čar 3D-a: u tom prostoru susreta, ljudi se oblikuju – i ostaju oblikovani za cijeli život.

Njihova priča podsjetnik je da prava prijateljstva često započinju tamo gdje najmanje očekujemo – u iskrenom razgovoru, u maloj grupi, u običnom petku navečer. I dok god postoji netko tko je spreman „otvoriti se“, projekt 3D bit će više od različitih predavanja i aktivnosti. Bit će prostor za rast, dubinu, i prijateljstvo koje traje godinama.

Sretan Dan prijateljstva, u njihovo ime, za svako prijateljstvo koje tek čeka svojih 72 sata i za sve odnose koji nastaju kada se srce otvori.